U hotelu je lijepo i ugodno, ali na sobe moramo čekati satima. Konačno ulazimo. Moja je mala, ali topla i ljupka, a cimerice razgovorljive i vrlo susretljive.

        Tijekom ostatka prvoga dana uživala sam na bazenima, dok su prvašice sa šeširićima odradile probu za svoj nastup. Navečer sam otišla na svečano otvaranje gdje su me ohrabrile riječi Željke Horvat-Vukelje koja je sa sobom donijela žir iz turopoljskoga kraja i pričajući njegovu priču, svim Lidranovcima poželjela sretno – hrastenje.

        Sljedeće jutro za mene je bilo najvažnije – okrugli stol za samostalne novinarske radove. Za svoj rad, na moju veliku radost, dobila sam samo pohvale.

        Poslijepodne sam imala radionicu s istom ekipom. Slobodno vrijeme nakon toga provela sam gledajući nastupe osnovnoškolaca u kategorijama skupni i pojedinačni scenski nastup. Među njima su bili i meni najdraži – Šeširi. Hrabre i sigurne, djevojčice su nastupile - kao velike. I one su pohvaljene, za glumu, uvježbanost i cjelokupni dojam.

        Posljednji dan uživala sam u završnoj svečanosti. Pripremala sam se za povratak u svoj kišni grad i rastajala od predivnih novih prijatelja.

        Vraćajući se kući, odlučila sam pohraniti sve ove uzbuđujuće trenutke, ali ne samo u srce, nego i na papir (čitaj: web). Uglavnom, dobila sam nezaboravnu priliku i obarajuće iskustvo koje me malo promijenilo. Nabolje, naravno. Iako se vraćam svakodnevnom životu, ove uspomene neće izblijedjeti.

                                                                                                         Marija Poljak, 8.a

        Galeriju slika možete pogledati ovdje.