2012-10-31 09:19:06

Nezaboravna ekskurzija 8.C i 8.D

        Svanulo je entuzijastično jutro, bili smo uzbuđeni zbog polaska u Vinkovce. Izgledavši poput živih mrtvaca dovukli smo kofere ispred škole i uspavano čekali polazak. Profesorice G. Marović, I. Podrug i M. Ilić su još imale osmijeh na licu ne znajući što ih čeka sljedeća 4 dana. Krenuli smo gledajući naše roditelje koji su nam mahali misleći kako su nas se napokon riješili.

Galeriju slika možete pogledati ovdje.

       U autobusu se atmosfera zahuktavala zbog smiješnih priča naše vodičke Ines. Uz stajanje na par stajališta došli smo do Smiljana. Razgledavali smo raznolike izume Nikole Tesle te mjesto s kojeg je N. Tesla navodno skočio s kišobranom kako bi poletio. Nakon dugog, napornog putovanja i uz malo zastoja na cestama, stigli smo u hotel Admiral gdje smo se sprijateljili s učenicima iz OŠ Dobri. Raspakirali smo se i počeli spremati za disko, naravno, svi smo željeli zablistati. Disko nam je bilo toliko veliko da smo u njemu jedva disali, no mi smo se lijepo proveli.

      Sutradan, jedva stojeći na nogama nakon burne noć posjetili smo predivan grad Osijek od kojeg su nam u sjećanju ostali fontana, McDonald's i par novih riječi poput nogoša i slamoša. Nakon toga smo išli u Kopački rit. Tamo nas je vojničkim stavom dočekao šarmantni gospodin koji nam je nježnim glasom rekao sve o Kopačkom ritu. Izmoreni od razgledavanja predivne prirode, vozač Pave nas je odvezao do restorana u kojem smo morali jesti žabe. To smo, nažalost, saznali kada je već bilo prekasno da preskočimo ručak. Poslije smo posjetili dvorac Pejačević kroz koji smo protutnjali velikom brzinom jer smo bili preuzbuđeni zbog posjeta ZOO parku Bizik. Ondje smo vidjeli zanimljive životinje te majmunicu Saru koja će nam zauvijek ostati u sijećanju zbog iznenadnog traumatičnog napada na simpatičnog učenika I.Matića. Po povratku u hotel ni večera nam više nije bila bitna, svi smo samo razmišljali samo o disku.

      Treći dan obilježio je obilazak Vukovara. U nizu zanimljivih mjesta najprije smo posjetili bolnicu u kojoj smo suosjećali s ranjenicima i rodiljama Domovinskog rata. Sljedeća na redu bila je Ovčara,najtužnije mjesto našeg putovanja, mjesto gdje je odvedeno i ubijeno 255 vojnika i civila. Zatim smo otišli na groblje poginulih. Nakon tih tužnih trenutaka ostali smo nijemo i potreseno sjediti u parku.
Iscrpljeni i jako gladni otišli smo u restoran Brod na Dunavu. Napunivši baterije nastavili smo put prema Iloku, najistočnijem gradu  Hrvatske. Tu nas je dočekao novi izazov; trebalo nas je ući više od dvadeset četvero u veliku bačvu. Naravno, za nas to nije bio nikakav problem, ušlo nas je dvadeset sedmero te smo oborili dotadašnji rekord.
Vraćajući se u hotel pripremali smo veliko iznenađenje te je sve bilo jako tajanstveno. Kada smo stigli u Vinkovce, imali smo svega par minuta da ostavimo stvari i pođemo u šetnju gradom pod vodstvom neiscrpne Ines. Šetajući gradom naišli smo na opjevanu vinkovačku lampu.

      Nakon obilaska Vinkovaca svi su žurno pohitali u sobe kako bi se što prije spremili za posljednje disko. Te večeri je u početku sve imalo tužnu notu jer smo znali da se rastajemo od naše ekskurzije, Vinkovaca, Dobrih tj. Loših, Slavonije, prijatelja... Kasnije je baš to bio razlog da to bude najveselija večer jer smo tom večeri zapečatili našu ekskurziju. Polako se primicala ponoć te je većina učenika mislila kako dolazi kraj našoj zabavi, no to je bio tek početak. Točno u ponoć, DJ Mogao Sam Biti I Bolji, je na naš zahtjev pustio pjesmu Sretan rođendan budući da je bio rođendan učeniku 8.c, Frani Gizdiću, kojem smo pripremili veliko iznenađenje. Franu smo na prepad uz pjesmu dovukli do stola pred tortu i poklone. Maločas spomenuta torta je gotovo u cijelosti završila na sklizavom podu diska, što je uzrokovalo česta lančana padanja. Profesorice su nam dozvolile ostanak u klubu do 3 ujutro te ćemo im zbog toga biti zahvalni do kraja života.

      Sutradan je svanuo najgori dan čisto zbog povratka, ali uz zanimljive priče I.Mijića, L.Vukšića, I.Matića i A.Duvnjaka zaboravili smo na to te uživali u svakoj sekudi preostalog vremena. Vrativši se u Solin u jednom komadu dočekali su nas roditelji s osmijehom kojim su odali da smo im barem malo nedostajali.
Vratili smo se s manjim iznosima u  novčanicima, ali definitivno s više uspomena, prijateljstava i novih ljubavi. Sigurni smo da ovo iskustvo nećemo nikada zaboraviti i znamo da će uz mnogobrojne slike ostati i mnogobrojna lijepa sijećanja.

Tekst priredile: Sara Bogdan, Tea Tokić i Petra Matas iz 8.c
 


Osnovna škola don Lovre Katića - Solin